Kemikalije u recikliranoj plastici utječu na hormonski sustav i metabolizam masti kod ličinki riba

A nova studija Grupa istraživača iz Švedske i Njemačke, uključujući IPEN znanstvene savjetnike, pokazala je da kemikalije u mehanički recikliranom polietilenu, uobičajenoj vrsti plastike, mogu dospjeti u vodu uzrokujući utjecaje na hormonske sustave i metabolizam lipida kod ličinki Zebrica. Prethodna istraživanja pokazala su slične učinke na ljude, uključujući prijetnje reproduktivnom zdravlju i pretilost, od izloženosti toksičnim kemikalijama u plastici.

Neke kemikalije koje se koriste kao aditivi u plastici i tvari koje onečišćuju plastiku poznate su kao endokrini disruptori, što znači da imaju potencijal utjecati na prirodne hormone tijela, s potencijalnim posljedicama na plodnost, razvoj djece, povezane s određenim vrstama raka te metaboličkim poremećajima uključujući pretilost i dijabetes.

Kriza plastičnog onečišćenja dosegla je globalne razmjere, ugrožavajući zdravlje planeta i ljudi, a recikliranje se predlaže kao jedno od rješenja za krizu plastičnog onečišćenja. Međutim, budući da plastika sadrži tisuće kemijskih dodataka i drugih tvari koje mogu biti otrovne, a koje su uglavnom neprijavljene, opasne kemikalije mogu se bez iznimke naći u recikliranim proizvodima. Nadalje, znanstvenici su ranije pokazali da reciklirana plastika sadrži stotine dodatnih toksičnih kemikalija koje onečišćuju materijale.

“Identificirali smo uobičajene plastične kemikalije, uključujući UV-stabilizatore i plastifikatore, kao i kemikalije koje se ne koriste kao aditivi u plastici, uključujući pesticide, farmaceutike i biocidne tvari u recikliranoj plastici”, rekao je znanstveni savjetnik IPEN-a Sara Brosché, dr. sc. “Ovo se moglo dogoditi kontaminacijom plastike tijekom njezine uporabe, prije nego što je postala otpad, te prilikom recikliranja plastike. Ovo je daljnji dokaz složenog pitanja tokova plastičnog otpada i zagađenja reciklirane plastike toksičnim kemikalijama.”

Plastika je ispirana relativno kratko, samo 48 sati, nakon čega su ličinke riba zebrice bile izložene 5 dana. Eksperimentalni rezultati pokazuju povećanje genske ekspresije povezane s metabolizmom lipida, adipogenezom i endokrinom regulacijom. “Ova kratka vremena ispiranja i izlaganja još su jedan pokazatelj rizika koje kemikalije u plastici predstavljaju za žive organizme. Učinci koje smo izmjerili pokazuju da ova izlaganja imaju potencijal promijeniti fiziologiju i zdravlje riba“, objašnjava Azora König Kardgar, voditeljica studije.

“Ovaj rad jasno pokazuje potrebu za rješavanjem problema otrovnih kemikalija u plastičnim materijalima i proizvodima, tijekom njihovog životnog ciklusa”, kaže profesorica Bethanie Carney Almroth, glavna istraživačica na projektu. “Ne možemo sigurno proizvoditi i koristiti recikliranu plastiku ako ne možemo pratiti kemikalije tijekom faza proizvodnje, uporabe i otpada.”

Predstavnici naroda svijeta pripremaju se krajem kolovoza otići u Ženevu u Švicarskoj na ono što je planirano kao posljednji pregovarački sastanak za Globalni sporazum o plastici u Međuvladinom odboru za pregovore pri Programu Ujedinjenih naroda za okoliš. Autori rada naglašavaju da pregovarači i donositelji odluka moraju uključiti odredbe o zabrani ili smanjenju opasnih kemikalija u plastici te povećanju transparentnosti i izvješćivanja duž lanaca vrijednosti plastike. Plastika se ne može sigurno i održivo reciklirati ako se ne pozabavi opasnim kemikalijama.

Therese Karlsson iz IPEN naglašava: “Reciklirana plastika širi opasne kemikalije globalno, stoga će recikliranje plastike pogoršati, a ne riješiti, krizu plastike. Treba nam Globalni sporazum o plastici koji ograničava proizvodnju plastike i okončava zdravstvene prijetnje od otrovnih kemikalija u plastici, promičući inovacije za sigurnije materijale za zdravu budućnost bez toksina.”